уторак, 6. мај 2014.

Ana Karenjina i Srbija

Pretpostavljam da se većina vas našla iznenađeno kada je pročitala naslov, ali postoji veza između ovog Tolstojevog romana i Srbije zbog koje bi svi Rusi hrlili u Srbiju, tačnije u mesto Gornji Adrovac kod Aleksinca.








                                                                                                                                                            











Kada je Lav Nikolajevič Tolstoj odlučio da napiše roman ,,Ana Karenjina'', za koji se ispostavilo da je najprevođenije delo na svetu posle Svetog Pisma, izabrao je ruskog pukovnika Nikolaja Nikolajeviča Rajevskog kao uzor za stvaranje lika grofa Vronskog.



Nikolaj Nikolajevič Rajevski je rođen 1839. godine u Ukrajini, bio je unuk ruskog generala Nikolaja Rajevskog, koji je vodio rusku vojsku u Otadžbinskom ratu protiv Napoleona. Pobeda u ovom ratu je uticala na jačanje ruskog patriotizma, i početak kraja Napoleonovim osvajanjima.

Vronski, odnosno Rajevski, prihvatio je odluku ruskog cara Aleksandra II da učestvuje u srpsko-turskim ratovima, i dolazi u Srbiju 1876. godine. Pukovnik Rajevski je poginuo u Gornjem Adrovcu od turskog kuršuma 20. avgusta 1876. godine, a poslednje reči pred bitku su mu bile: ,,Ako poginem, telo mi prenesite u Rusiju, a srce ostavite u Srbiji".



Grob gde se nalazi sahranjeno srce Rajevskog



















Sahranjen je u porti manastira Sveti Roman u Đunisu, da bi kasnije njegova majka Ana Mihajlova telo prenela i sahranila u selu Razumovka u Ukrajini. 


Manastir Sveti Roman u Đunisu















Na mestu gde je pukovnik Rajevski preminuo, grofica Marija Rajevska, supruga Nikolajevog brata Mihajla, podigla je spomen-crkvu Sv. Trojica. Zemljište za crkvu je kupila kraljica Natalija Obrenović u znak zahvalnosti premu svemu što je Rajevski učinio za njenu domovinu. Crkva je osvećena 1903. godine. Ova crkva je od 1973. godine pod zaštitom države. 2001. godine je obnovljena crkva, kada je liturgiju služio pokojni patrijarh Pavle, i tada je rekao: „Mi smo zahvalni Rusiji koja je odgajila heroja, koji je poginuo za našu slobodu, slobodu svoje braće po veri i krvi”.



Crkva Sv. Trojice u Gornjem Adrovcu

















Tri decenije kasnije, zasađene su lipe duž staze koja vodi od puta do crkve. sadnice lipa su uzete sa imanja Rajevskih u Ukrajini i poslate Srbiji da budu zasađene na ovom veoma bitnom mestu za ova dva bratska naroda.



Na ovoj slici možete videti lipe koje su zasađene duž staze

















E, sad, jedna paralela. Ako je Julijinu kuću u Veroni posetilo 250.000 ljudi 2012. godine na osnovu Šekspirove izmišljene priče, a Gornji Androvac, ne mogu vam dati taj podatak jer se naravno ne broje posetioci jer ih ima u veoma malom broju, zašto posetioci ne bi hrlili u Srbiju da vide ovo čedesno mesto koje je potkovano stvarnim istorijskim činjenicama?!


Dakle, 

Rajevski→Vronski→Ana Karenjina→Najprevođenije delo na svetu posle Svetog Pisma→Ogroman broj čitalaca→Veliki broj posetilaca u Srbiji→Kad?






Нема коментара:

Постави коментар